neke sLikice---

a ovo je moja sestra - spremna za maškare...punkerica...

i ovo sam probala...

gore-->ja i pončo radimo gluposti

desno-->ovo sam samo ja - spremna za role...hehe...

Nekoć sam mogla sve što sam htjela. bilo je to kratko vrijeme. otprilike 6 mjeseci. to je bilo pravo vrijeme, tada je sve bilo moguće, tada su se snovi pretvarali u stvarnost. svaki mi je dan bio ispunjen ljubavlju, srećom i željom da živim zauvijek. šteta jer to nisam znala cijeniti. imala sam sve što je potrebno; po prvi puta potpunu podršku roditelja, njihovu pomoć, pažnju i poštovanje. bila sam ponosna na njih, a ujedno i na sebe. ni sama ne znam kako je to uspjevalo, ali eto… blizu mi je uvijek bio netko tko me najviše volio, netko tko je znao cijeniti moju ljubav, moja odricanja. njemu sam bila važna samo ja. za mene je htio učiniti sve da bih bila zadovoljna. zamislite da upozna vaše roditelje, sestru, dio uže obitelji i onda još kaže da su super (i to stvarno misli), ali boji se vaše mame…hmmm, pa pnekad mama i jest stroga, ali to je samo za moje dobro. kada je naokon svladao strah meni nešto udari u glavu i poželim promjenu. to sam i dobila. promjenu na gore; počela je moja patnja, nove-stare ljubavi i slomljena srca. potpora roditelja skrenula je samo na moje ocjene i školski uspjeh. više nisu za vezu u kojoj ću ja učiniti krivi potez, a na kraju se kajati. ova osoba o kojoj pišem i danas mi mnogo znači i mnogo fali… uz mene je uvijek kad trebam nešto, kada mi je potrebna usluga on je prvi za kojeg znam da će mi pomoći bez očekivanja da dobije nešto zauzvrat, ali dobije. ne u materijalnom smislu, ali dobije moju zahvalnost, poštovanje i ljubav. za razliku od nekih on može i zna to cijeniti i zna da sam tu za njega u svako doba. ako to nešto ne mogu ostvariti objasnim, a on shvati, a ako to nešto ne mogu upravo u tom trenutku napravim u najkraćem mogućem roku… hvala ti…

- nadam se da si se perpoznao u ovom tekstu, a možda su te i drugi prepoznali…

zamrznuti trenutak...

upravo sada osjećam se kao da živim samo u ovom trenutku. imam osjećaj da sam zaustavila vrijeme, da je sve napokon stalo, a ja razmišljam… razmišljam zašto sam se uopće upuštala u vezu u kojoj sam bila. po drugi put sam povrijeđena od iste osobe. zašto? zato što ja kad volim nemam ponosa, ne znam za ništa drugo osim za tu osobu i trenutke provedene s njim. kad ga ugledam ja skoro poletim, misli se izgube i sva pozitivna energija usmjeri se prema njemu. a onda dođem u kuću, sjednem i pišem, kad iznesem sve misli i osjećaje na papir osjećam se bolje. to nije ništa, noći su najgore – legnem u krevet, mobitel stavim ispod jastuka, a onda ne uspijevam zatvoriti oči, ne uspijevam utonuti u san već samo razmišljam. razmišljam o njemu i pitam se, jesam li pogriješila što sam dopustila da me jedna te ista osoba dva puta povrijedi??? što sam ja dobila u toj vezi, a što on? ja sam dobila samo dokaz da nije znao cijeniti moju ljubav, dobila sam zanemarivanje, ali naučila da ne smijem toliko voljeti nekoga tko to ne zaslužuje. on je dobio više. dobio je pažnju, ljubav, zaokupio moje misli, dobio moje poštovanje, a na kraju sve to olako odbacio jer kako kaže «nema vremena»…
bez obzira na sve ja idem dalje, ne zaustavljam vrijeme nego idem ispred i nastojim biti uvijek korak ispred vremena. kad se dogodi nešto lijepo, neka nova ljubav, neki dobar izazov ponovno ću zaustaviti vrijeme i uživati što je više moguće…i naravno iznova i uvijek jednu osobu voljeti…

ŽIVJELA...UMIREM

više ničeg nema...sve je pusto,mračno i prazno



Živjela za taj trenutak,
Živjela da pronađem svoj kutak.
Umirem jer doživjela taj trenutak nisam,
Umirem, ni kutak svoj pronašla nisam.



Nije mi žao što duša odlazi,
Ona napokon mir nalazi.
Napušta me puna ljubavi i dobrote,
Odlazi u tvoje toplote.



Ne brini, se naći će put,
Put do tvog srca…put,
Put do ljubavi tvoje…put,
Put do vječnosti…taj put.



Živjeti u duši tvojoj, za ljubav našu,
Govoriti ti da ne diraš čašu,
U njoj nema mene ni duše moje,
Naći ćeš me pogledaj tu, u srce svoje.

if i had wings:::...

If i had wings
I would touch the fingertips of clouds
And glide on the wind's breath.

If i had wings
I would taste a chunk of the sun
As hot as peppered curry.

If i had wings
I would listen to the
Clouds of sheep bleat
That graze on the blue.

If i had wings
I would breathe deep and sniff
The scent of raindrops.

If i had wings
I would gaze at the people
Who cling to the earth's crust.

If i had wings
i would dream of
swimming the deserts
and walking the seas.

Pie Corbett

Adem

Harisov buraz blizanac, dakle rođen također 23.04.1989. i ide u 3. razred srednje škole. Ni on nema curu zato imate još jedan plijen (ako ih uspijevate razlikovati, pitajte mene ako ne ideJ)
Također dobar momak, ali malo je povučeniji od Harisa, ali zeza se i on, nekad čak više od brata. Izlazi ponekad, ali manje nego Haris. Trenira i igra za «NK Iskra» i nije nimalo loš igrač. Voli ljeto i dobru zabavu i zafrkancije. Go Ado, Go Ado, Gooooouuuu Ado!!!

p.s. dobra ti je ta zurka!!!=)

Haris

Eh sad smo se dotakli jednog velikog luđaka – Harisa. Rođen je 23.04.1989. ide u 3. razred srednje škole. Nema curu, zato đevojke u napad. Dobar momak, smišlja fore i nove gluposti iz dana u dan. Upoznali smo se preko Jasmina jer oni su frendovi pa…znate kako to ide. Njemu je sve u životu super, sve 5. uvijek nasmijan i veseo dečko. Trenira i igra za «NK Iskra», a trenira i za «NK Rudar». Lijep naočit momak, voli alkokol =), ali u «malim» količinama…hehe =). Poznat je skoro cijelom Labinu i okolici, a ako ga još ne znate morate ga upoznat, unijet će veselje i optimizam u vaše živote. Hare samo tako…mi te volimo!!!

p.s. nemoj previše pit!!!=)

Jasmin

Evo da napišem nešto i u vezi tebe Jasko. Bio si se malo naljutio zbog prvog posta, ali rješeno sve. Rođen je 13.07.1988., na petak trinaesti. Bio je s Asmirom u razredu i uspio završiti prošle godine. Sada radi u Fistu i kako sam shvatila uopće mu nije loše, čovjek uživa. Iza sebe čuvam nešto predivno – našu vezu, i mogu vam reći da je nikad neću požalit jer mi je priuštio najljepše trenutke koje sam mogla proživjeti. Iz dana u dan nove fore, nove gluposti, nove zabave i da, novi telefonski brojevi. On je jedan dobar momak, žao mi je što je sve tako ispalo, ali valjda je moralo jer sve ima svoje zašto. Ima nešto što mi je posebno drago, a to je što smo ostali prijatelji unatoč svemu. Kad bih mogla pisati sve o njemu, pa ni 500 mil blogova ne bi bilo dosta. Jasko super si, uživaj i ne daj se. Samo naprijed.

Nikada nećeš biti zaboravljen…p.s. čuvaj auto!!!

Asmira:::...

Super cura, rođena je 04.04.1987. završila je sa školom prošle godine. Pohađala je trgovački smjer. Sada radi u svima nam poznatim . I ona ima dečka, uživa s njim, izlazi, sluša narodnu glazbu. Rijetko se viđamo jer radi u smjenama, ali nađemo vremena. Kad smo zajedno većinom tračamo, smišljamo šale, zezamo se, najčešće se smijemo meni jer uvijek provalim neku glupost. Mi smo nešto kao sestre, jako dobre sestre…=)…go Asmira!!!

Kika:::...

Zapravo se zove Kristina Karužić, ali svi je zovemo Kika. Ide sa mnom u razred, II.f. rođena je 11.05.1991. sluša punk, metal i slične vrste glazbe. Svi znamo da je inteligentna cura. Među mojim naj frendovima je i ona. Pomaže mi najviše s ljubavnim problemima, ponekad i školskim, ali rijetko =)…ima dečka, napokon je hepi i sretni smo zbog nje. Uživamo s njom i njezinim smiješnim izrazima i frazama…kika samo tako naprijed, osvojit ćeš još mnogo ljudi s takvim karakterom…i ne bi škodilo da prestaneš pušiti…=),hehe

Volim te, moja Julliete…

Zauvijek tvoja Romeo…=)