SAMO ON

On me voli,
On me želi.
Drži me kao kap vode na dlanu,
Sprječava loše u jednom trenu.

On je moj,
Ja njegova.
Svaki susret podsjeća na prvi spoj,
A svaka riječ kao ona prva.

Ovo se nekom čini malo,
A za nas je ovo važno da bi trajalo.
Svaka suza sad je slatka,
Svaka noć bez njega jako kratka.

Minute, sati, dani pa i tjedni prolaze,
Meni suze više ni ne prilaze.
Sada sreća je uz ljubav,
A tuga nestala u zaborav.

NEISPUNJENA ŽELJA

Znate kad nešto želite od malih nogu? E, od tada ja želim trenirati rukomet. Sjećam se, bila sam 1. razred osnovne škole, tata je gledao rukometnu utakmicu, naravno i ja s njim. Tada sam prvi puta poželjela trenirati rukomet, ali nikome to nisam rekla.

A onda peti razred, napokon. Nastavnik tjelesnog Ljubomir Vilić, fanatik za rukometom. Tada sam to postala i ja. Sat tjelesnog meni se činio kao sat u raju. Naravno kada smo većinom igrali rukomet, vježbali nove pokrete, surađivali kao jedna super ekipa. Bila sam na položaju lijevog krila. Iako sam dešnjak znala sam nekada zapucati lijevom, ali tada bi to bio slabiji šut. U sedmom i osmom razredu igrala sam i za školski rukometni klub «Duga». Trenirali smo većinom petkom, 7. sat. Tada sam ja bila na svome terenu, u svom snu, sve moje snage, uporišta i želje ostale su u rukometu, na našem igralištu.

Tako sve do 8. razreda. Tada sam odlučila reći roditeljima koliko volim rukomet i da bih željela trenirati. Na kraju to nije bilo moguće. Nije ni čudo, pa živim u Potpićnu, tata radi do kasno i nije bilo moguće pronaći prijevoz do Labina.

Još uvijek obožavam rukomet, a kada bi mi se pružila prilika svakako bih trenirala i kao prije unosila sve svoje snage na položaj lijevog krila. To je nešto što me ispunjava, a tu je želju povećao nastavnik tjelesnog, još dok sam pohađala osnovnu školu. Dan danas sam zahvalna našem Ljubi što mi je pružio toliko uživanje u rukometu i učinio ga još zanimljivijim, iako je bilo padanja, lomova i kojekakvih ozljeda. Šteta što taj san više ne mogu ostvariti. Zaista velika šteta.

ZA ALENA I ADELA – najluđe bratiće

Eh…napokon mu se ispunio životni san. Odlazi na brod (4 mjeseca), kreće iz Kopra u 9 ujutro, a zatim putuje za Belgiju. Nemate pojma koliko mi je drago zbog njega, ali još više žao jer ga neću vidjet 4 mjeseca. Poludjet ću. Još smo se više zbližili u Bosni, za vrijeme uskrsnih praznika. On je skupa sa mnom ubijao dosadu, a navečer je na rasporedu uvijek bila doza smijeha. Od škakljanja do otimanja deke. Bilo mi je super s njim i mojom sekom. Najviše smo se zabavljali s jednim psićem kojeg smo zatekli kraj ulaznih vrata. Mali je, crn, nemam pojma koja pasmina, ali ime mu je Blacky. Alen mu je napravio malu kućicu, a ja i seka smo išle k'o fol jest u drugu sobu da bi ostavile Blackyu nešto da pojede. No, dosta o psiću. Alen je taj koji odlazi. Čekao je dugo za taj posao, ali isplatilo se. Sad ide 4 mjeseca na brod, a onda je naš 2 mjeseca kod kuće. Sve što želim reći jest da ga puno volim i da mi je jako drago što mu se jedan od snova napokon ispunio. Da nadodam; Alen ima i brata blizanca – Adela koji sada ide na fakultet u Rijeci. Super su mi obojica pa ću napisati VOLIM VAS!!!

Samo za Jasmina

BOLJE NE MOŽE BITI

Meni nije potrebno ništa više,
meni više ne padaju kiše.
Sada samo zlatno Sunce sja,
sada postojimo samo ti i ja.

Ne treba mi novac,
niti veliki dvorac.
Meni ti si sasvim dovoljan,
sada tvoj je svaki moj san.

Moliti nećemo za bolje,
bolje ne može biti.
Koristit ćemo šarene boje
i cijeli svijet obojiti.

~~~samo za Ljubav mog života---voLim te!!!~~~

Ja Sam Tu

Ja sam tu,
da pružim ti utjehu,
da ljubav ti svoju dam,
da tijelo ti svoje predam.

Ja sam tu,
da čuvam te u snu,
da vodim te sa sobom
i da te ne dam svakom.

Ja sam tu,
drhtim na tlu,
čekam da me ugledaš
i pogled s mene ne skidaš.

Ja sam tu,
u drugome tijelu,
u predivnom, bijelom jasminu,
nosim bijelu haljinu.

Ja sam tu,
lepršam na vjetru,
čekam da me vidiš
i u me se zaljubiš.