zamrznuti trenutak...

upravo sada osjećam se kao da živim samo u ovom trenutku. imam osjećaj da sam zaustavila vrijeme, da je sve napokon stalo, a ja razmišljam… razmišljam zašto sam se uopće upuštala u vezu u kojoj sam bila. po drugi put sam povrijeđena od iste osobe. zašto? zato što ja kad volim nemam ponosa, ne znam za ništa drugo osim za tu osobu i trenutke provedene s njim. kad ga ugledam ja skoro poletim, misli se izgube i sva pozitivna energija usmjeri se prema njemu. a onda dođem u kuću, sjednem i pišem, kad iznesem sve misli i osjećaje na papir osjećam se bolje. to nije ništa, noći su najgore – legnem u krevet, mobitel stavim ispod jastuka, a onda ne uspijevam zatvoriti oči, ne uspijevam utonuti u san već samo razmišljam. razmišljam o njemu i pitam se, jesam li pogriješila što sam dopustila da me jedna te ista osoba dva puta povrijedi??? što sam ja dobila u toj vezi, a što on? ja sam dobila samo dokaz da nije znao cijeniti moju ljubav, dobila sam zanemarivanje, ali naučila da ne smijem toliko voljeti nekoga tko to ne zaslužuje. on je dobio više. dobio je pažnju, ljubav, zaokupio moje misli, dobio moje poštovanje, a na kraju sve to olako odbacio jer kako kaže «nema vremena»…
bez obzira na sve ja idem dalje, ne zaustavljam vrijeme nego idem ispred i nastojim biti uvijek korak ispred vremena. kad se dogodi nešto lijepo, neka nova ljubav, neki dobar izazov ponovno ću zaustaviti vrijeme i uživati što je više moguće…i naravno iznova i uvijek jednu osobu voljeti…